The Witcher (Season 3)
- Treća sezona The Witcher označava ozbiljan pad u kvalitetu serije — scenaristi su značajno odstupili od knjiga Andrzeja Sapkovskog, zaplićući radnju i “podebljujući” likove do neprepoznatljivosti.
- Iako su glumci, naročito Henri Kavil, dali sve od sebe, loš scenario, konfuzni dijalozi i slab CGI učinili su da se izgubi magija prvih sezona.
- Autor zaključuje da serija više deluje kao neiskorišćeni pokušaj komercijalizacije uspeha The Witcher univerzuma, nego kao iskrena adaptacija — i da četvrta sezona verovatno neće uspeti da popravi utisak.
“Svaka čast kako su mi scenaristi usr*ali karijeru” – Geralt (dobro, nije izgovorio, ali je verovatno pomislio)
Uh, ova recenzija je trebala da se objavi mnogo ranije, ali pošto za koji dan izlazi četvrta sezona, možda čisto da vas podsetim…zašto su ova kola zvana “The Witcher” otišla nizbrdo.
Ali pre toga, ukratko o radnji…uh…ovo ću probati nekako da pojednostavim…
Geralt, Jenefer i Ciri se zavlače po raznim vukojeb…ovaj, divljinama da bi izbegavali razne plaćenike koji bi da se domognu Ciri…žive, mada za neke je ok i ako je mrtva. Skojatel (“Veverice”) vilenjaci veruju da je Ciri njihov mesija, debilni kralj Vizimir (pod manipulacijama špijuna Dikstre i čarobnice Amelije Erhart) bi da je uzme za ženu iz političkih razloga (Cintra)…a na sve ovo, tu je i misteriozni čarobnjak/plaćenik/ubica Rjens koji, pod patronatom neke moćne (čarobnjačke) osobe, pokušava da ubije Ciri.
Odnos između Geralta i Jenefer je prilično zategnut na početku sezone, zbog njenih postupaka iz prošle sezone (ni najokorelije feministkinje joj ne bi mogle biti drveni advokati), ali se polako normalizuje. Kao rešenje za Ciri vide razdvajanje – Geralt da krene u potragu za Rjensom, a Jenefer da skloni Ciri u Aretuzu, u čarobnjačku školu pod vođstvom moćne Tisaje de Friz.

Ali, ova ekipa će se ponovo spojiti, posle raznih avantura, na famoznoj konklavi čarobnjaka u Aretuzi, koja će se završiti veoma tragično u svakom pogledu…
Ovde ću stati sa radnjom iz jednostavnog razloga što je ona jedna od najvećih mana ove sezone.
Znate kako, prva sezona je vršila modifikacije dela Andžeja Sapkovskog (tj. zbirki priča „Poslednja želja“ i „Mač sudbine“), ali publika je rešila na ovo da zažmuri, smatrajući da nije jednostavno adaptirati “Witcher” svet i da su potrebni kompromisi i malo kreativne slobode za scenariste…a pride je bio super izbor glumaca, vizuelni i muzički element, atmosfera i akcija.
Druga sezona je što se tiče radnje počela još više da odstupa od literarnog predloška (priča “Zrno istine” i roman “Krv vilenjaka”), međutim sada su svi počeli ozbiljnije da dižu obrve. Ajde što ljudi koji nisu bili pre upoznati sa “The Witcher” svetom su imali izazov da pohvataju konce, nego sada ni fanovi knjiga ni video igara nisu bili sigurni u kom pravcu sve ovo treba da ide. Ja sam probao da budem naivni optimista (kao što možete videti iz moje recenzije druge sezone), nadajući se da ovim otvaraju put za ubacivanje elementa iz (sjajne) “The Witcher” trilogije video igara, možda konsultovanje Sapkovskog da ubace neke njegove ideje ili čak i da inoviraju i prošire “The Witcher” svet…a na sve to je i dalje bilo super što se tiče izbora glumaca (pogovoto Kavil koji je dodao novu “gejmersku” dimenziju Geraltu i evoluciju mlade glumice Freje Alen kroz Ciri), vizuelni i muzički element, atmosfera i akcija.

Ali scenario treće sezone [“The Witcher (Season 3)”]… da su Geraltovom konju Crvenperki (Roach) dali koka-kolu, spid, ekstazi i ajahuasku, opet bi taj naduvani konj konzistentnije razvijao radnju i likove tr(t)eće sezone. Radnja je trebala da prati knjigu “Vreme prezira” i na prvi pogled scenaristi su preuzeli dosta elemenata iz knjige…a onda počeli da menjaju ključne stvari (koje imaju uticaj i na događaje u kasnije objavljenim knjigama u serijalu) i pretumbavaju redosled stvari da je postalo teško za razumeti ne samo za ljubitelje “The Witcher” knjiga, već i generalno publike… a možda i same scenariste koji su pisali scenario… Na sve to, treća sezona kao da je “podebilila” sve likove…ne, zaista nemam neki drugi izraz da upotrebim. Dijalozi postaju besmisleni, likovi u seriji se više ne razvijaju, već bukvalno odjednom izgovaraju rečenice bez smisla i logike, promenjena su im ponašanja…u prevodu, više ne možete da uhvatite radnju ni za glavu ni za rep Crvenperke.
Na sve to, Geralt (bolje reći, glumac Henri Kavil) je sveden na sekundarnu ulogu u ovoj sezoni. Znate, Geralt, veštac…onaj po kome serija i knjige nose naziv “The Witcher”? Ali o ovome malo kasnije…
Vizuelno, kvalitet je opao. Ok, kostimi i sve to je i dalje na nivou prethodnih sezona, ali CGI kao da je rađen u prvim verzijama AI alata za pravljenje videa.
Muzika je relativno pristojna i nenametljiva (što baš i ne ide uz ovakav tip serije)…a šteta je što nema neku prepoznatljivu numeru kao što su imale prethodne sezone (legendardna “Toss a Coin to Your Witcher” iz prve sezone i odlična “Burn, Witcher, Burn” iz druge sezone).
Akcije ima dosta i solidna je, ali ona sama ne može da izvuče ovu sezonu.

Verovatno ste primetili, pomalo neočekivano za ovaj sajt, da je ova recenzija poprilično negativna (pošto na ovom sajtu se recenziraju knjige i filmovi, koje su, po mišljenju autora, uglavnom vrhunske ili odlične, a u najgorem slučaju solidne). Pa, ovo je za primer da se pokaže kako serija pada u kvalitetu kada pisci i scenaristi rade na literarnom predlošku koji, očigledno, ne razumeju, i izgleda su videli “The Witcher” zbog “CD PROJEKT RED” kompanije (koja je napravila impresivno uspešnu i profitabilnu trilogiju video igara) kao idelanu kravu-muzaru ili zlatnu koku da izvuku pare. Izvinite, ali nešto ima literarni predložak (i to veoma opširan i pride veoma popularan), onda se ne ponašate po principu “šta zna ovaj Sapkovski, sa’ ću ja da gi pokazujem kako gi ovo treba da bidne” i onda pišete nešto svoje. Onda lepo uzmete i kreirate skroz novu priču i nove likove i samo naglasite da je smeštena u “The Witcher” univerzum i molim lepo. “CD PROJEKT RED” je sa “The Witcher” igrama radio adaptacije knjiga, a zatim ubacivao dosta novih elemenata, ali za igrače je ovo bilo oživljavanje knjiga kroz video igru (i da ne spominjemo da su to u pitanju RPG naslovi – u prevodu, igrač kroz Geralta pravi izbore u igri koji utiču na dalji tok radnje), i da skratim, postoji čitav sijaset razloga zašto su bili uspešni u tome.
A na sve ovo dolazi element zvani Henri Kavil. Erotsko-džentlmenska fantazija svake žene, a pobratim/kum štreber (nerd) muške populacije koji uživa u fantasy knjigama, video igrama, “Warhammer” figurama…a na sve to (potvrđeno) hardkor fan “The Witcher” knjiga i video igara, koji je zaista želeo da bude Geralt u seriji i koji bio spreman da se obaveže na sedam sezona dokle god se prate knjige Sapkovskog. Odjednom, objavljuje se vest da napušta seriju. Posle se provlače priče kako je loše tretirao žene na setu i kako je pravi “mysognistic gamer”, i navodno je i “Netflix” krišom podržao ovakav pristup prema Kavilu…, ali sama ovakva konstrukcija uvrede (mysognistic gamer) iskusnom oku/uvu će privući pažnju da nešto ovde ne štima, i to ne nužno sa Kavilove strane.
A zašto je tako? Zanimljivo je da je “loš tretman” (stavljamo pod navodnike jer nikad nije zvanično potvrđeno) žena od strane Kavila se odnosio na žene koje su pisci i scenaristi serije… a onda čujete izjave koleginica-glumica (ne samo sa “The Witcher” seta, već i iz drugih filmova gde je glumio) kako pričaju o njemu u superlativu kao glumcu i osobi generalno, a onda vidite njihove poglede kada govori tokom nekog intervjua, i govori tela koji variraju od “ah, što nisam imala ovako divnog brata-zaštitnika dok sam odrastala” (retko) do “uopšte ne bih imala problem da imam seks sa njim pred kamerama dok traje intervju sada baš sada ovog trenutka” (pretpostavljam, najčešći scenario). A na sve to, fanovi knjiga su snažno kritikovali (u stvari, bio je pravi backslash prema piscima i scenaristima) drastično odstupanje od literanog predloška i kako su urađeni dijalozi, da podseća na amaterski fan-fiction (ali bez onog “fan” u nazivu), sa onih sajtova gde ljudi sami pišu svoje priče iz nekog postojećeg fiktivnog (na primer, “The Witcher”) sveta. I još, pride, kruže priče da su sami pisci i scenaristi sa podsmehom gledali na knjige Sapkovskog. Tako da, postavlja se pitanja: da li je Kavil zaista imao problem sa piscicma i scenaristima serije jer su žene…ili su osobe na setu koje nosi titule pisci i scenaristi…jednostavno uradile užasan posao i nisu uopšte razumele knjige poljskog autora.
Ja sam prvi dao i više nego dovoljno kredita piscima i scenaristima serije zbog odstupanja od knjiga i igara, jer sam hteo da verujem da, u stvari, pripremaju da se razmašu sa kreativnošću za buduće sezone serije, ali…kakvi, bre, muško, žensko, LGBT šta god…ovo je jednostavno jako loše napisano.
Naravno, kako očekivati da gluma ispadne dobra? Henri Kavil pokušava da odradi koliko-toliko profesionalno svoj posao, ali to više nije onaj Geralt ni iz knjiga ni iz igara, pa ni neki originalni Geralt…Anja Čalotra kao Jenefer i Freja Alan kao Ciri su manje-više standardno dobre. U stvari, nisu bili loši ni glumci koji su udanuli život Tisaji, Tris ili Vilgerforcu, ali sve nekako pada u vodu. A na jadnog Nevena sam, eto, skroz i zaboravio…
Epizoda koja mi je posebno pokvarila ugođaj jeste gde Ciri u pustinji – nepotrebno veštački razvučeno i dosadno.
A jedino što mi se dopalo jeste konklava čarobnjaka kojoj prisustvuje Geralt zbog “kvazi-rašomonskog efekta” opisivanja događaja i nekako dramatičnosti te večeri.

Šta posle ovoga da se očekuje od poslednje sezone veščevih avantura? “Netflix” je za novog vešca izabrao Lijama Hemsvorta, kome je serviran baš vruć krompir (doduše, sigurno ne za male pare), upumpao do sada najviše para u produkciju u odnosu na prethodne sezone, ali mislim da je ovo više “Netflix-ov” hail Mary potez koji će se završiti zabijanjem poslednjih eksera u kovčeg u kome se sahranjuje ova serija. Ljudi uopšte nisu oduševljeni glasom i stasom Lijama Hemsvorta kao Geralta (uz dužno poštvanje prema njemu kao glumcu, ali ni ja nisam mogao da ga povežem ni sa književnom verzijom ili onom iz video igre) i već ga prozivaju “Geralt sa Temua”… tako da, osim ako ne izvuče glumački talenat De Nira, Paćina, Vošingtona i Bejla (istovremeno), rizikuje da zabije kolac u srce svoje relativno pristojne karijere. Takođe, iz trailer-a niko više nema predstavu šta nas očekuje sa radnjom, a izgleda i da svi odjednom znaju da koriste mačeve (ili što bi rekao Neo iz “Matrix-a” – “I know kung-fu now”). Usuđujem se da kažem da će jedini simpatičan element u seriji biti pojavljivanje Lorensa Fišburna kao vampira Regisa…mislim, ne znam šta mu je ovo trebalo…ali legendarni Morfeus ima za pojasom ima sjajne filmove u svojoj karijeri, uveliko gazi šestu deceniju, a ima i neku siću u rezervi za penziju (nekih 30 miliona $), pa što da se još malo ne zeza sa snimanjem raznoraznih filmova i serija i uzme pride neku kintu.

Inače, ljudi svakodnevno hrle na YouTube, ali izgleda ne toliko zbog trailer-a za četvrtu sezonu koliko zbog urnebesnih komentara posetilaca koji se sprdaju na račun svojih očekivanja od ove poslednje sezone.
Koju lekciju možemo svi da naučimo iz “The Witcher (Season 3)”? Verovatno da ne mogu svi koji rade u filmskoj industriji i pišu scenarija da umisle za sebe da su Mario Puzo (pročitajte anegdotu za njega kada je želeo da nauči kako se pišu scenarija za filmove).
A ti, dragi čitaoče, planiraš li (uopšte) da odgledaš poslednju sezonu “The Witcher” 😅

Imdb | Rotten Tomatoes | Metacritic
Datum izlaska: 2023. godina
Format: Serija
Broj epizoda: 8 (treća sezona)
Prosečno trajanje epizode: 60 minuta





