Kao što ste možda primetili po recenzijama knjiga, ne uzimam lako u ruke domaće pisce “novije generacije” (u smislu perioda objavljivanja knjiga, ne njihovih godina 😀 ) i malo njih je do sada na mene ostavilo neki “vau” utisak. Ima izuzetaka, naravno, kao što je prva knjiga koja je recenzirana na ovom blogu. Međutim, procenat moje rigoroznosti drastično poraste kada se domaći pisci dohvate tema motivacije, spiritualizma ili ne-daj-Bože savetovanja o karijeri i(li) preduzetništvu. Mentalitet ljudi sa našeg područja (u smislu ex-Yu) ima za tendenciju da krene u pravcu recikliranja već poznatog materijala stranih autora ili hvalisanja o sopstvenom uspehu. Naravno, ima i tu izuzetaka kada su u pitanju teme biznisa ili motivacije/usavršavanja.
Milica Kljajić mi je poznata preko društvene mreže LinkedIn sa svojom firmom “Savršeno iznenađenje” koja…pa…radi upravo kao što kaže i njen naslov. Sumirati u jednoj rečenici čime se to ona tačno bavi je popriličan izazov… možda bi najpribližnije bilo “pripremanje kreativnih poklona/dešavanja za vama bitnu i blisku osobu (bilo na emotivnom/porodičnom ili poslovnom/biznis planu) sa ciljem da kod te osobe probudi lepa i pozitivna osećanja…tj. da ih usreći (oraspoloži, ohrabri, razveseli, rasplamsa ljubav, itd)”. Nemojte me gledati belo, probajte vi da opišete nečiji neobičan biznis u jednoj rečenici. 😀
Naziv kompanije (a sada i knjige) definitivno zvuči preterano (samouvereno) na prvi pogled. Međutim, ako malo više zagrebete to čime se Milica bavi (i pride pročitate knjigu), možda steknete utisak da naziv i nije toliko daleko od istine.
Kroz svoj književni prvenac, Milica pokušava sa nama da podeli svoju priču kako je nastalo “Savršeno iznenađenje”, kao i kakvi su je izazovi čekali na poslovnom (a i emotivnom) planu dok se njen posao razvijao. Od trenutka donošenja te odluke (hrabre ili sulude, to procenite sami) da se otisne u preduzetničke vode sa neobičnom (unikatnom) idejom (i to u vreme kada je prolazila i kroz emotivne teškoće), prvih klijenata i njihovih očekivanja, postepenog dovođenja novih saradnika, ponekog konflikta (izdaje?), balansiranja porodičnih odnosa i (ne)razumevanje pojedinih prijatelja (a i rodbine), kao i zašto je odlučila da se bavi “zanatom”, sa Milicom pratimo izazove jednog preduzetnika na poslovnom, ali i (što je možda često i bitnije) na emotivnom planu.
To bi bilo ukratko o radnji. Sve preko navedenog bi otkrilo previse, a to ne bismo želeli, zar ne?

A što se tiče samog pisanija…
Iznenadilo me je što je pisac uspeo da izvuče iz mene jednu reakciju koja je (za mene) jako retka kada je u pitanju “žanr” biznis ili motivacionih knjiga. A to je da sam sebe uhvatio kako se povremeno smeškam dok čitam ovu knjigu. Prvi put kada mi se to desilo, samo sam otresao glavom. “Ne, ne, ne, Milice, nemoj da mi igraš na tu kartu. Daj da vidimo krv, rat, plivanje sa ajkulama, patetiku, sâm protiv svih, ali onako da bude surovo, da možemo da namirišemo krv i strah…” Međutim, to ovde nećete naći…što je, možda, i dobro. 🙂 Verovatno ste i sâmi primetili da ogroman broj knjiga koje se tiču “puta preduzetnika” (borilačka veština znana i kao “entrepreneurship-do” 😀 ) često imaju jedan (pomalo) “predvidiv” šablon. Znate, ono… “iz nasilne porodice, na ivici bede, svakodnevno pešačenje 50 km uvek uzbrdo i korica hleba u džepu, okružen ajkulama i piranama koji čekaju na grešku da rastrgli konkurenciju, pobeda nad sistemom i apsolutna dominacija” i slično. Nemojte pogrešno da me shvatite, ovakve priče uspešnih ljudi (definitivno) jesu inspirativne i ohrabrujuće i podstiču na akciju (prvi sam zagovornik toga), ali nekada je lepo, za promenu, pročitati i priču jedne, da tako kažem, „obične“ osobe sa ovih prostora. Kada kažem „obične“, mislim u smislu da dobar deo ljudi može da se lako poveže sa autorom. Znate, živite (relativno) pristojno na ovom području, ali osećate da živite ispod svojih mogućnosti… i onda vam se dese neki životni udarci koji vas dobrano uzdrmaju i vi se zapitate šta dalje, izabrati neki ustaljeni put i živeti u nadi da će sve ići nekakvim tokom… ili se, možda, usuditi na riskantan potez i slediti svoje srce (ili intuiciju…ili ludost? :D) i verovati da će život (opet) postaviti neki dobar (ali sada mnogo dinamičniji) tok…što se autoru, izgleda, i dešava.
Znate, kažu mi da (u velikom broju slučajeva) mogu dobro da procenim ljude na nekom intuitivnom (a i logičkom) nivou, da „osetim“ kakav je neko kao osoba (pretpostavljam da će se, u skladu sa tim, možda i moji životni putevi vezani za pomaganje ljudima pokazati kao dobar izbor). Mislim da mogu dosta da procenim i sa fotografije, ali mnogo pomaže videti osobu uživo i čuti joj glas, bar na minut-dva. Kada je u pitanju pisana reč (pogotovo kod ovakvog tipa knjiga), postoji jedan izazov. A to je koliko je pisac uneo istinitih priča i emocija, a koliko su neki događaji našminkani/izmenjeni/izmišljeni (a u skladu sa njima i emocije autora). Poći ću od pretpostavke (bolje reći, predosećaja) da je ovde u pitanju prvi scenario. Na osnovu toga sam stekao utisak da je autor jedna veoma emotivna osoba, koja se trudi da, koliko može, racionalizuje svoja osećanja i da proba da ih što više drži pod kontrolom, da bi očuvala svoju analitčinu stranu ličnosti…a time i opstala u svetu preduzetništva. Mada i sama kaže da je prolila suze dok se razvijao ovaj posao, mislim da ih je prolila mnogo više nego što pretpostavljamo (na primer, kada se, možda, noću isplače u tišpini, da nekoga ne probudi).
Mada kroz knjigu stičemo utisak da se u svom poslu prilično vodi emocijama i nekakvim romantičnim idealizmom, prilično sam siguran da Milica uopšte nije naivan „igrač“. Stičem utisak da je tip ličnosti koji (kao i svi) greši, ali mnogo ređe ponavlja svoje greške, jer pokušava da sve izanalizira i sagleda iz različitih perpsektiva…kao i mnogi knjigožderi. 😀 Ali opet, može biti i da sam daleko omašio u proceni. Mislim, kolike su šanse da nekoga procenite na osnovu njegove prve knjige? Ko zna, možda sam pisao i o sebi, a da nisam svestan („Eh, aj ne drami, sad još treba da se i zbog tebe raspekmezimo“-prim.podsvesti).
Stil pisanja je prilično lagan za čitanje i uopšte ne zamara ni u jednom trenutku. Takođe, ako malo bolje obratitie pažnju, primećitete pored preciznog gramatičkog izražavanja i prilično kreativne konstrukcije rečenica (isto jedna od osobina ljudi koji baš, baš puno čitanju). „Savršeno iznenađenje“ se brzo čita i drži pažnju, pa se zbog toga može pročitati za kratko vreme. Prilično je emotivna za jednu knjigu koja ima preduzetničku notu… što je osvežavajuće za promenu. Kao što se da primetiti, knjiga mi se zaista dopala i mislim da je treba pročitati svako koga interesuje preduzetništvo (pogotovo sa emotivne strane) i u glavi ima nekakvu neobičnu ideju za biznis.
Kao što sam spomenuo, ne znam koliko je ovde istinitog, a koliko ne, ali činjenica je da Milica Kljajić ima dara za pisanje, i da bi „Savršeno iznenađenje“ moglo da dobije i svoj nastavak… ili možda i da nastane nekakav novi roman sa izmišljenim likovima, što da ne. 🙂 Štaviše, podstaklo me je da izvadim moj(e) roman(e) iz naftalina i oduvam prašinu sa njih i da ih možda najzad objavim („E to je lepo, najzad i ti nešto pametno da napišeš…samo se nadam da nisi u svojim pisanijama u istoj rečenici spominjao i naftalin i prašinu, jer to zaista nema smisla…“-prim.podsvesti).
A kad samo pomislim da sam pre mnogo godina rekao sebi u šali kako bi bilo interesantno da postoji neka osoba poput vile ili nindže (ili FBI agenta) koja bi prikupljala podatke o nekoj osobi i na osnovu toga formirala ideje kakvi bi se pokloni toj osobi dopali… i eto, neko je godinama kasnije bio dovoljno kreativan i hrabar (i pametan da to istraži i otkrije da ne postoji) da nešto slično zamisli i realizuje („Ako ćemo pravo, Google se uspešno bavi ovim poslom zadnjih 20 godina…mislim, prikupljanjem podataka i nuđenjem šta bismo verovatno voleli da imamo…jes’ da nas nije pitao da li se sa time slažemo, ali Bože moj, to su detalji…“-prim.podsvesti).
Sve u svemu, preporuka od mene. 🙂
A ti, dragi čitaoče, da li si i ti nekada imao neku neobičnu ideju, i ako jesi, da li si probao da je realizuješ? 🙂
Cena knjige: Iznenadjenje.com | Delfi