I am Legend

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit

 

U ovim vremenima, ono što najviše želimo (dobro, neki od nas) jeste da izađemo napolje, šetamo po celi dan i uživamo na suncu, sedimo u nekom kafeu i uživamo u kafi i graji koja nas okružuje.

E sada, naš prijatelj Robert Nevil je u takvoj situaciji. Živi na Menhetnu, može da šeta po celi dan i uživa na suncu…osim…što je on jedini stanovnik Menhetna zadnje dve-tri godine… i Menhetn je zarastao u šumu…i grad je pun jelena…i tigrova…eh da… („Šta bre eh da…kakvi jeleni i tigrovi i da nema ljudi…zar to nije grad pun napaljenih žena, koktela i taksija kao u seriji „Seks i grad“…koju, ovaj, nisam gledao…nego su mi, ovaj, tako pričali…“-prim.podsvesti).

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit

 

Da, situacija je veoma komplikovana. Dobrodošli u svet filma „I am Legend“.

Neke 2009. godine, izvršen je genetski inženjering nad virusom malih boginja, sa namerom da se izleči rak. Jej za medicinu! Osim…što virus i nije baš najbolje reagovao kako se medicina nadala, pa je bila jedna „mala“ nuspojava… koja je pobila 90% svetske populacije, 9.8% pretvorila u nekakve hibridne zombi-vampirske kanibalističke mutante (Darkseekers), a jedino preostalih 0.2 % je razvilo imunitet i virus im nije naškodio…ali su ih pojeli Darkseekersi… jej za medicinu…

I tako…Menhetn je jedna velika karantinska zona, gde živi nekadašnji virusolog i naučnik američke armije, Robert Nevil. Jedini prijatelj i saborac mu je njegov ljubimac, vučjak Samanta. Sve dok ima sunca, on dane provodi u sakupljaju hrane, municije i komada elektronike (tako što obija stanove po gradu), i time od svog stana pravi malo utvrđenje/bunker. Povremeno uzme i neki film iz lokalnog video kluba ili sluša neku radio stanicu. Odigra partiju golfa. Svaki dan u tačno određeno vreme odašilje radio poruku u nadi da će mu se javiti još neki preživeli. Ceo Menhetn je njegov tokom dana.

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit
Nema ti ovde Maxija, što uloviš to ćeš i da pojedeš…

 

Pošto je imun na mutirani virus, on koristi svoju krv da bi vršio eksperimente na mutantima (i mutiranim životinjama), u nadi da će pronaći lek, koji će vrati proces mutacije unazad, tj. mutante ponovo pretvoriti u razumne ljude. U tome još jedino vidi svoju svrhu.

U međuvremenu se pojavljuje jedna žena sa detetom (oboje otporni na virus), koja je čula njegovu poruku, i koja veruje da je bila Božja intervencija što su se sreli. Međutim, ona želi sa detetom da nastavi put, jer je čula da postoji utvrđeni kamp, gde još ima preživelih, koji su otporni na virus i koje mutanti nisu, ovaj, pojeli.

Da li će Robert pronaći lek za virus? Da li će videti ovaj trio pronaći tu koloniju? Ili su oni možda jedini preostali preživeli, i samo je pitanje trenutka kada će se mutanti i njih dočepati, saznaćete ako odgledate film „I am Legend“. 🙂

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit
(gledaju kako tigrovi proždiru jelena koga su upucali): “Ode nam večera Sem… opet narezak iz konzerve za večeru…”

 

Odakle početi sa recenzijom… pa od zvezde filma. Pred sjajnim Vil Smitom je bio težak zadatak kada je pristao da glumi u ovom filmu. Do tada, ovaj glumac (mada je već stekao priličnu popularnost u Holivudu) je bio poznat po filmskim junacima koji su uglavnom romantičnog ili šaljivo-akcionog tipa, ali je za većinu i dalje bio Vil iz „Princa sa Bel-Era“ i zanimljivi hip-hop muzičar (mada mora se priznati da se i dalje dobro drži u muzičkim vodama, pogotovo sa ovom pesmom, koja nikako da mi dosadi 😀 ). Naravno, tu je bila i par sjajnih drama („Ali“, „The Pursuit of Happyness“ i „I, Robot“), ali ovaj film je imao drugačiji pristup. Vil Smit (tj. njegov lik Robert Nevil) je skoro 90% filma sâm! Osim povremenih flešbekova na njegovu ženu i sina (i šta se desilo sa njima) i kasnijeg susreta sa nepoznatom ženom koja sa svojim detetom putuje ka nekoj (navodno postojećoj) koloniji/kampu za preživele, sve se svodi na samoću i preživljavanje glavnog junaka u gradu, pri čemu je bezbedan samo dok ima sunca. U prevodu, glavni glumac je morao da bude (bukvalno) nosilac celog filma, neko ka kome su stalno uperene sve kamere. I Vil Smit je, po meni, sjajno izneo ulogu. Našao je nekakav balans, tako da njegov junak nije nekakva patetična drama-queen slina koja se raspada jer živi sama, a nije ni hibrid Terminatora i Ramba koji namerno izlazi noću i lovi mutante, bez trunke straha i sa jednim metkom skida po sedam mutanata, a zatim kresne šibicu o obrijanu bradu da bi pripalio tompus uz komentar „Who is next, bit**es?“. Njegov lik je…pa, obično ljudsko biće. Jeste vojno lice i naučnik koji mora biti disciplinovan i spreman na gotovs, ali je istovremeno (bio) i nežan otac i suprug, koji je bio spreman da sve žrtvuje za dobrobit ljudi (i pritom je mnogo toga izgubio). Tako da ćemo videti kako se Robert Nevil konstantno bori da ne „popuca po šavovima“, kako pokušava da održi hladnokrvnost, a opet će biti trenuci kada će se i emotivno slamati, i zapitati se da li ima smisla što ovo radi i koliko dugo još može sam da izdrži. Jer nije uopšte svejedno ako morate sami da uđete u napuštenu zgradu da biste spasili prijatelja. A taj jedini prijatelj vam je i jedina veza sa živim bićima – verni džukac (pardon, džukica) Samanta.

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit

 

I, po meni, Vil Smit je sve ovo odlično odradio. A ovde imate i zanimljiv članak koji opisuje koliko se ovaj luckasti glumac ozbiljno spremao za ovu ulogu.

Sa druge strane, imate spomenute mutirane spodobe, Darkseekers. Ovi mutanti imaju neobično ponašanje. Ne vole svetlo (ni prirodno ni veštačko), pa se zato danju kriju po napuštenim zgrada. Sve što je živo, oni će da iskasape i pojedu. Mada Robert Nevil izgleda ima stav da je svaki oblik razuma i inteligencije kod njih nestao, neke tvrdnje govore u prilog suprotnom (poput toga da se generalno kreću u hordama, da izgleda neki od mutanata imaju osobinu vođe „čopora“, pa čak i da se namerno nakratko izlože svetlosti u trenucima i deluje da imaju kontrolu nad tim). Prilično odvratno izgledaju… ili je bolje reći, jezivo, pogotovo jer su zadržali ljudski oblik…uh, ne znam kako bi opisao, ali nije svejedno kada krenu da jure i vrište prema vama (pošto su veoma brzi i okretni).

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit
“Kome ti da jeziv i ružan…MAMICU TI JAREĆU!”

 

Vizuelni aspekt filma „I am Legend“ je isto odličan. Jezivo pust Menhetn, zarastao u travu i bršljan („Kada nema ljudi, priroda dođe po svoje…kao ovih nedelja, hehe…“ – prim.podsvesti), gde noću lutaju jezivi mutanti, baš doprinosi nekakvoj postapokalipitčnoj atmosferi.

Kroz ovaj film se provlači nekoliko snažnih motiva, tesno povezanih sa samom radnjom (bar sam ih ja tako doživeo).

Prvi se tiče medicine. S obzirom na period u kome živimo (za one koji dolaze iz budućnosti ili će čitati ovu recenziju za pet godina, trenutno je 2020. godina i skoro ceo svet je u karantinu zbog virusa za koji se sumnja da je posledica genetskog inženjeringa i zbog koga više niko neće u kafiću da poručuje pivo „Corona“), ova tema ima još veću težinu. Gde je granica našeg „igranja“ sa virusima? U filmu je predstavljeno da je modifikacija virusa malih boginja nastala iz najbolje namere, a to je da izleči rak. I u stvarnom svetu postoje takvi naučnici, koji pokušavaju da genetskom manipulacijom raznih ćelija pronađu lek za razne bolesti, da poboljšaju čoveka ili mu produže život. I to je (verovatno) neophodno za evoluciju čoveka. Ali, ne bude vam svejedno kada znate da mnogi farmaceutski giganti zbog finansijskog (a i vojnog i političkog) interesa kreiraju različite mutirane bolesti koje se puštaju među narod, da nastane panika, a onda zgrću milijarde i milijarde dolara na vakcinama i raznim lekovima i predstavljaju se kao naši spasitelji. A onda vidite kako u filmu se pojavi takav virus, za koga nema leka, jer se sve otelo kontroli. I onda nema više ni solarijuma ni Kefalonije niti šopinga u Milanu („Uuuuhhh, otrovan komentar, sviđa mi se“- prim.podsvesti).

Drugi motiv jeste čovekova usamljenost i potreba za ljudskim kontaktom, tj. za pripadanjem. Vil Smit savršeno pokazuje kako čovek, ipak, ne može sâm dugo (čak i oni najintrovertniji i najpovučeniji i najplašljiviji i najasocijalniji ne bi mogli toliko dugo da uživaju u samoći, koliko god da misle da mogu da ispune svoje vreme i da im drugi ljudi ne trebaju). Čak i da vas, u početku, životne okolnosti dovedu u takvo stanje da budu izdvojeni od drugih, možete neko vreme funkcionisati (u zavisnosti od vaše mentalne snage, pa i doze humora), ali vremenom će vam psiha popustiti ako se bar malo ne socijalizujete, pa bilo to i indirektno. Očigledno je to zapisano u genetskom kodu čoveka…hej, pa čak su i mutanti u grupama.

 

I am Legend Will Smith Ja sam legenda Vil Smit
“Svi koji vam kažu da ste ružni…pojedite ih…”

 

Na ovo se nadovezuje i to koliko je čovek, u stvari, krhko biće. Robert Nevil, koliko god delovao (na prvi pogled) staloženo, on je stalno na ivici da „pukne“, ranjiv i nestabilan, poput kule od karata. I često jedan nesrećan/tragičan događaj može da na čoveka ima mnogo razorniji efekat nego što je i ta osoba sama mogla to da pomisli, jer taj neki događaj može da preseče i neku tanku nit kojom uz sebe držimo i prošlost (samo što ovde ne mislim na prošlost u negativnom smislu poput kočnice…ali, opet, možda je u slučaju Roberta Nevila i bila kočnica, ne znam, to procenite sami), ili da bude kap koja preliva čašu, i potpuno nas slomi.

Ovaj film vam takođe i lepo pokazuje da nije svejedno da li vam je protivnik zombi ili mutant. 😀 Ako je zombi, preporučljivo je hladno oružje ili sačmara, a možete i da ih pregazite kolima. A ako su mutanti…onda sačmara, mitraljez, bacač plamena, granate, bazuka, tenk… a kola vam služe za bežaniju, ne za gaženiju. 😀

A što se tiče žanra filma, „I am Legend“ bi sve mogao podvesti pod…hm… „postapokaliptičnu akcionu horor dramu“, možda?

Sve u svemu, ovo je jedan jako dobar film koji ne treba propustiti. Čak i da vam tema možda ne izgleda interesantno, gre’ota je da propustite ovu odličnu rolu Vil Smita, koja mu je sigurno jedan od kvalitetnijih u karijeri (sigurno upada na listu top 10 njegovih najboljih rola, a možda čak i top 5). A ako ste ljubitelj Vil Smita ili apokaliptičnih scenarija, velika je verovatnoća da ste već odgledali ovaj film. 🙂

 

A ti, dragi čitaoče, koliko bi ti dugo izdržao u „cipelama“ Roberta Nevila? 🙂

 

P.S. – Ako ste slučajno odgledali film, evo vam kako izgleda alternativni završetak filma, koji baca drastično drugačije svetlo na Roberta Nevila i Darkseekers-e (pogotovo poslednjih 30-ak sekundi).

 

 

Imdb | Rotten Tomatoes | Metacritic

Trailer

Datum izlaska: 2007. godina

Format: Film

Trajanje : 101 minut (104 minuta u verziji sa alternativnim završetkom)

 

Author: admin

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

four × five =