Dečak u prugastoj pidžami

Dečak u prugastoj pidžami 1

 

Nikada nije svejedno kada uzmete da čitate knjige na temu Drugog svetskog rata, pogotovo one koji se dotiču Holokausta. Nekako niste baš uvereni da će se tu negde pojaviti (makar nekakav nazovi) srećan kraj, mada se u duši nadate. Međutim, koliko god da je teška tema, provlače se i neki dirljivi momenti zbog kojih vam zastane dah.

Ono što je zanimljivo za ovu knjigu jeste da je jedna od knjiga koje sam najbrže pročitao u skorije vreme. Takođe je zanimljivo da je ovo jedna od retkih knjiga gde sam osećao blagu odbojnost prema glavnom junaku, iako on sâm nije kriv. Glavni junak ima samo devet godina! Nemojte pogrešno da me shvatite, ja stvarno volim decu i imam dobar odnos sa njima, ali ovom dečkiću su se poklopile neke zvezde koje mu ne idu u korist.

Upoznajte devetogodišnjeg Bruna. On živi u Berlinu sa mamom i tatom i sestrom Gretel koja ima 12 godina (u za koju Bruno često kaže da je “izgubljen slučaj”). Živi u kući koja ima pet spratova, imaju sluge (od kojih mali Bruno najbolji odnos ima sa služavkom Marijom). Bruno živi prilično lagodnim životom, i nikada nije bio gladan ni žedan. Ima i tri dobra drugara iz škole. Želi da bude istraživač kad poraste…a može i vojnik poput njegovog tate. Ne voli istoriju, ali voli književnost. Inače, njegov tata je relativno skoro unapređen u komandanta u vojsci.

Međutim, Brunov život se menja iz korena kada sa porodicom mora da se odseli iz Berlina. Naime, jednom prilikom su njegovi roditelji za goste na večeri imali Firija i jednu veoma lepu tetu koja je bila ljubazna prema Brunu i Gretel, međutim, oni su morali da posle idu u svoje sobe i nisu mogli da prisustvuju večeri. Ubrzo posle toga su morali da se presele, jer je tada dobio veliko unapređenje i nije bila poenta da tata se preseli u drugi grad i bude usamljen, zar ne?

I tako su se preselili u Ajšic.

Inače, godina je 1943.

Već možete da naslutite u kom pravcu ovo ide, zar ne? Samo ću “nabaciti” da mali Bruno ne zna pravilno da izgovori ime čoveka koga zove Firi, a ne zna pravilno da izgovori ni ime mesta u koje su došli.

Malom Brunu se ne dopada mesto u koje je došao, jer tu nisu njegovi drugari, stalno se motaju nekakvi vojnici koji stalno posećuju njegovog oca (pogotovo poručnik Kotler, pred kojim Gretel se stalno smeška i vrti uvojke, a izgleda da je i njegovoj majci simpatičan), od sluga koje zna tu je samo Marija, kuća je na “samo” tri sprata i nema drugih u blizini njihove i, sve u svemu, nada se da neće dugo ostati ovde.

Međutim, ono što je Brunu privuklo pažnju, jeste da nedaleko od njegove se nalazi nekakva ograda, i da sa druge strane te ograde žive neki ljudi. I zbog toga je rešio da, po uzoru na istraživače kojima se divi, otkrije šta ko su ti ljudi. I tako je jedan dan sâm otišao do ograde i krenuo da se šeta duž nje. Bilo mu je čudno što su svi obučeni u iste (i to prljave) prugaste pidžame, i svi deluju veoma mršavo i tužno (za razliku od ponekih nemačkih vojnika, koji su delovali dobre volje). I tako u toj šetnji duž ograde, Bruno nailazi (sa druge strane ograde) na jednu malu mršavu osobu. Dečak u prugastoj pidžami koji sedi na zemlji, i koji je, izgleda, njegovih godina.

 

Dečak u prugastoj pidžami The boy in stripped pyjamas

 

I tako su se upoznali Bruno i Šmuel. Bruno ga je posećivao skoro svakog dana, pa su postali i relativno dobri drugari (mada nisu mogli da se igraju, jer je svako morao da bude sa svoje strane ograde). I nekako je Brunov život postao podnošljiviji. Međutim, vreme je relativno brzo proletelo u Ajšicu, pa je porodica trebala da se vrati u Berlin. Bruno je zbog toga bio veoma tužan. I Šmuel je bio veoma tužan, jer, osim što Bruno odlazi, on sada ne može da pronađe svog tatu. I zato je “pao” dogovor dva drugara da, pre Brunovog odlaska, zajedno otkriju gde je Šmuelov tata, i tako imaju jednu svoju avanturu za uspomenu.

Uh, ako vam ovo ne deluje previše ozbiljno, videćete kako ćete gutati knedle na poslednjih desetak strana knjige.

E moj Bruno…pokušavam da se setim sebe kada sam imao devet godina. Ne kažem da sam bio preterano pametno dete koje je shvatalo šta se dešava oko mene, sigurno sam, kao i dobar deo dece, bio i malo razmažen. Ali brate, ne sećam se da sam toliko bio operisan od života da nisam mogao da razumem da postoji rat, da sva deca nisu uvek sita niti imaju igračke ili topao krevet i da nije svuda uvek vesela atmosfera (ljudi sa ovih prostora to definitivno znaju). Ali Bruno kao da je pao sa kruške ili došao iz sela Badenšvicenmicenzicenburga, gde svih 108 stanovnika živi srećno u velikim kućama i imaju sluge. Međutim, Bruno sve što kaže ili pomisli, ima onu čistu dečiju nevinost i ne oseća se tolika razmaženost, tako da zbog toga vam budu podeljena osećanja prema ovom klincu. U stvari, često ćete imati osećaj da biste se najradije lupili po čelu kada čujete šta sve Bruno izgovara (uz komentar “ne mogu da verujem da je to rekao”). A opet, možda je i namera pisca bila da stvori takvo dete, koje nema svest šta se dešava oko njega, pa često deluje da nema nimalo osećaja i takta kada pogrešno interpretira stvari koje su bolne i škakljive. Ne znam, nisam pametan.

Centralna dešavanja se vrte oko razgovora Bruna i Šmuela. Kako su odrastali u različitim sredinama, vodili svoje živote (i kako je Šmuelov život imao drastičan zaokret, što Bruno ne može da razume). U stvari, izgleda da je jedan od glavnih motiva romana (bar sam tako doživeo) Brunovo nerazumevanje da svet ne funkcioniše isto za sve i da stvari uopšte nisu onako kako izgleda. Na primer, Bruno ne razume zašto sa druge strane ograde se deca ne igraju, a ima ih puno (a on je faktički sâm u kući bez društva), zašto su svi obučeni isto, zar oni sa druge strane ograde nemaju pijacu, kafiće…zašto se Šmuel toliko obraduje kada mu Bruno donese komadiće hleba ili mrvice kolača (od kojih Bruno zna da “štrpne” malo, jer ogladni dok dođe do ograde), zašto ne mogu da se igraju zajedno…pa čak i stvari oko kojih se slažu da ne vole (poput poručnika Kotlera) imaju različite perspektive zašto ih ne vole. U prevodu, Bruno apsolutno nema predstavu da je sa druge strane ograde koncentracioni logor u kome su smešteni Jevreji.

 

Dečak u prugastoj pidžami The boy in stripped pyjamas

 

Jedan od motiva romana jesu i porodični odnosi, tj. Brunov odnos prema drugim ljudima. Sa sestrom je na ratnoj nozi (Gretel ga stalno kinji, ali s obzirom da ima 12 godina i da se ponaša kao baksuz…biće da je “drma” pubertet :D), sa majkom ima uobičajen odnos, ocu se veoma divi (ali ga se i malo plaši), sa sluškinjom Marijom povremeno razgovara o raznim temama (na koje Marija ima problem da odgovori iz mnogo razloga), sa drugim slugom Pavelom ima pristojan odnos (mada mu, recimo, nije jasno zašto kažu da je Pavel lekar, a radi kao sluga i kuvar kod njih), poručnika Kotlera ne može da smisli (i nije mu jasno zašto je njegovoj majci drag). Tu su i još neki odnosi gde mali Bruno nije direktan učesnik, ali mu nije jasno kako to odrasli razmišljaju.

Sve u svemu, ne treba da se čudite ako vas mali Bruno bude sve vreme malo nervirao svojim preterano naivnim, nevinim i iskrenim ponašanjem. Jer to isto ponašanje će vas na kraju “kupiti” u poslednjem poglavlju, kada budete videli kako je on…pa, neka to ostane tajna za one koji još nisu pročitali roman.

Kako će se dalje odvijati odnos Bruna i Šmuela, kao i ostalih učesnika dešavanja, i u kom pravcu će ih život odneti, saznaćete ako pročitate roman “Dečak u prugastoj pidžami” (a ako pročitate, mrzećete me zbog ove rečenice).

Roman uopšte nije naporan za čitanje, pogotovo jer je namera da se ispričaju dešavanja kako ih vidi jedan devetogodišnjak. Nemojte da vas zbuni ovih 200 strana knjige, “Dečak u prugastoj pidžami” se čita za jedno popodne, videćete i sami zašto.

Žanr bi se mogao podvesti pod “fiktivna Holokaust drama” (ne znam bolji opis). Kada se takva knjiga napiše, definitivno neće proći bez kontraverzi. Tako je bilo i sa ovim romanom. Postoje mnoge (istorijske i tehničke) nelogičnosti zbog kojih je ova knjiga osporavana, ali opet je i hvaljena zbog podsećanja na to da se ne zaboravi na Holokaust. Ali opet, ako biste pomislili da ovo je knjiga koju deca treba da pročitaju, da bi razumela šta se tada dešavalo, mislim da bi to bila velika greška, i da bi mnoge stvari pogrešno protumačile. Zato je ova knjiga definitivno više za odrasle, koje su već sreli sa informacijama o ovom periodu, pa znaju šta se i zaista dešavalo.

Ali, “Dečak u prugastoj pidžami” je delo koje vas definitivno neće ostaviti ravnodušnim. 🙂

 

 

A ti, dragi čitaoče…uh, ne znam šta bih te pitao, kako si se ti osećao po završetku poslednjeg poglavlja?

 

 

Book price (bookstores in Serbia): Delfi | Vulkan | Makart | Knjižara Sigma

Ratings (and purchases) on international websites: Goodreads | Amazon | Bookdepository | Audible | Waterstones | Penguin Random House

 

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

nineteen + 6 =