Put mirnog ratnika (film)

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

Uh, ova situacija nije laka ni za film koji nam je danas na tapetu, a ni za mene.

How to remain neutral when you have to do the review of the movie from which you have great expectations, simply because it is the adaptation of one of your most favorite books?

Ali, što se mora, nije teško. 🙂

Let's dive into the adaptation of the book "Peaceful Warrior"

Kao i u književnoj verziji, mladi junoša-student Den započinje svoj univerzitetski život. Međutim, on nema miran san, stalno ga proganjaju košmari. Poslednji košmar (u kome sanja da da je nezgodno pao tokom vežbanja i da su se njegove noge raspršile u komadiće, koje metlom sakuplja domar kome vidi samo patike) ga toliko uznemiri, da oseća potrebu da ostavi studentsku sobu (i koleginicu koja mu greje postelju) i izađe da se malo istrči i izduva. Osetivši žeđ, ulazi u lokalnu benzinsku pumpu i tamo sreće ekscentričnog sedokosog radnika koji nosi identične patike kao domar iz njegovog košmara! Mada zbunjen svime, mladi Den kupuje sok i napušta pumpu. Međutim, „nešto“ ga natera da se okrene, i tada ugleda sedokosog radnika kako sada stoji na krovu benzinske stanice, iako je pre par sekundi stajao u prizemlju radnje.

To je bila noć kada je Den upoznao misterioznog čoveka po imenu Sokrates.

 

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

I njegov život od tog trenutka više nikada neće biti isti.

Pre nego što nastavite sa čitanjem ove recenzije, moj prijateljski savet vam je da prvo pročitate knjigu (možete i moju recenziju iste), da steknete bolji utisak o svemu, pa i značaju koji ova kniga ima za mene. 🙂

A sada, malo utisaka o samom filmu.

„Put mirnog ratnika“, sam po sebi, uopšte nije loš. Ako niste čitali knjigu, prilično je izvesno da ćete zaista uživati u ovom inspiracionom-motivacionom filmu, čuti puno pametnih misli, i verovatno se malo zamisliti nad svojim životom.

Ono gde može nastati problem, jeste ako ste prvo čitali knjigu, pa se onda dohvatili filma.

Tada imate utisak da je film, u najbolju ruku, solidan. Razlog tome je što puno je toga ostalo neispričano, i potencijal filma nije iskorišćen do kraja.

Sve vreme ćete imati osećaj da filmu nedostaje ono „nešto“ što poseduje knjiga, a što je filmu preko bilo potrebno. I da je film imao to „nešto“, verovatno bi postao instant klasik filmske kinematografije.

 

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

Da vam malo pojasnim…

Knjiga odiše nekom mističnošću (da ne kažem magijskikm trenucima), gde niste sigurni šta je realno, a šta nije, da li Den zaista proživlja nekakve avanture sa Sokratesom, ili to samo umišlja. Film takođe koketira sa tim „natprirodnim“ trenucima, ali istovremeno pokušava da im dâ i nekakvu „nedefinisanu“ dozu realnosti. Za onoga ko nije čitao knjigu, ovo su zanimljivi detalji, ali za onoga ko jeste, ovakve cene deluju nekako mlako.

Spoilers ahead!!!

“Put mirnog ratnika” ne prati baš do kraja radnju knjige. Film se završava u periodu kada se Den uspešno oporavlja od saobraćajne nesreće i smrskane noge i pobeđuje na takmičenju uz ovacije publike. I tu se film završava! Ovo je toliko iznenađenje, da je čak i moja sarkastična i sveznajuća podsvest ostala bez teksta („…ono, što jes’ jes’, i mene je iznenadilo, stvarno nemam neki sarkastičan komentar na sve ovo“-prim.podsvesti). A ključni detalji knjige kreću upravo od tog trenutka, kada Den nailazi na najveće izazove na putu svoje transformacije! To je period kada prolazi Sokratesova iskušenja i testove, sreće neke veoma bitne ljudi, prolazi kroz period gubitka pamćenja i, mnogo godina kasnije, sačekuje ga konačan test na ivici života i smrti, koji mu najzad otvara oči šta je, u stvari, smisao života!

U filmu kao da je više pažnje posvećeno Denovim drugarima iz sale, nego Džoj. U filmu, Džoj, devojka koja po mudrosti parira Sokratesu, voli da džogira po studentskom kampusu i gaji poštovanje i simpatije prema Denu, koji se polako zaljubljuje u nju. Za razliku od filma, gde Džoj ima čisto epizodnu ulogu, u knjizi njena uloga i scene u kojima se pojavljuje su od ogromne važnosti za Dena (naš junoša ne da se zaljubljuje u nju, nego skroz poludi u njenom prisustvu od zaljubljenosti, a ni ona ne ostaje imuna na njegov šarm). Trenuci koje ona provodi sa Denom i Sokratesom, scene trčanja kroz prirodu, njena povremena (neočekivana) pojavljivanja, sve to ima veliki značaj za Dena.

Mnoge mudre misli i razgovori koji se pojavljuju u prvom delu knjige, ovde kao da su namerno izostavljeni (a to su neke misli koje su, bar po meni, presudne za razumevanje Sokratesa i njegovog pogleda na svet).

 

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

I tako dalje i tako bliže.

Što se tiče same glume, moji utisci su podeljeni. Lik koji glumi Dena Milmana je sasvim dobro odradio svoj posao i nemam neke zamerke.

Moj „problem“ se javlja sa Sokratesom. Kada sam prvi put pročitao roman (tada još nisam znao za film), moja prva misao za Sokratesa je bila: „Kada bi postojala filmska verzija ove knjige, Sokratesa bi mogao da glumi jedino Nik Nolti“. Možete da mislite moje oduševljenje kada sam saznao da on i jeste glumio Sokratesa u filmskoj verziji. I onda sam odgledao film…i ostao podeljenog mišljenja. Noltijeva verzija Sokratesa nije loša, per se, ali, da budem iskren, nije ono čemu sam se nadao. Jeste, njegov Sokrates je prepun mudrosti i svog šarma, ali nema one doze mističnosti i ekscentričnosti koja krasi književnog Sokratesa. Noltijev Sokrates je mnogo odmereniji, i više deluje kao osoba koja jednostavno ima životno iskustvo koje želi da podeli sa drugim. Ali, Sokrates iz knjige, pored svog životnog iskustva, ima još bitnije, to neko „mistično“ iskustvo, znanja koja menjaju… bolje reći, uzdrmavaju i šokiraju čovekove pogled na svet. Ima sve to i filmski Sokrates, ali u mnogo manjem obimu. Gledajući uvrnutost glumca Nika Noltija, bio sam prilično uveren da je on mogao da verno prenese duh Sokratesa iz knjige. Kao što rekoh, nije ni njegov Sokrates loš, ali ipak… nekako sam osetio blago razočarenje.

 

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

A Džoj se toliko retko pojavljuje, da nisam mogao da steknem neki utisak o samoj glumici.

Muzika i vizuelni aspekt su sasvim u redu. Da tako kažem, prilično standardni.

Čitajući ovu recenziju, neko bi mogao da pomisli da je ovo loš film. Daleko od toga! “Put mirnog ratnika” je jedan divan film koji svako treba da pogleda bar jednom u životu (ili, u mom slučaju, pet-šest puta :D). Vreme će vam brzo proleteti uz ovaj film i bićete puni pozitivnih utisaka.

Ali ova iskrena recenzija (kao i sve prethodne) je došla iz srca osobe za koju knjiga „Put mirnog ratnika“ ima posebnu vrednost i značaj (koju i ne mogu da opišem rečima), i koji je jednostavno želeo da film maksimalno prenese punu lepotu, značaj i poruke knjige.

Možda će u budućnosti biti urađen rimejk (ova knjiga to zaista zaslužuje), mada bi pre mini-serija mogla da uradi pravi posao (eto prilike za Netflix ili HBO). I mislim da bi to bio pun pogodak.

Eto, toliko od mene. 🙂

 

Put mirnog ratnika Peaceful warrior

 

A ti dragi čitaoče, kakvi su tvoji utisci o filmu „Put mirnog ratnika“? 🙂

 

 

Imdb | Rotten Tomatoes

Trailer

Format: Film

Trajanje: 120 minuta

 

Author: admin

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

7 + 2 =